Saopštenja Vlade
Saopštenja ministarstava
Konferencije za novinare
Aktivnosti Vlade
Aktivnosti premijera
Intervju
Domaće teme

 

 

GOVOR DR. NEBOJŠE ČOVIĆA U SAVETU BEZBEDNOSTI UN POVODOM MASAKRA U GORAŽDEVCU Njujork, 18 avgust 2003

Poštovani gospodine predsedavajući,
Vaše ekselencije,
dame i gospodo,

Zahvaljujem Vam se što ste pozitivno reagovali na našu inicijativu i zakazali današnju sednicu SB sa temom Kosovo i Metohija.

Okupili smo se danas ovde povodom užasnog ubistva i ranjavanja nedužne dece koja su se kupala u reci u blizini svojih domova na Kosovu i Metohiji. Ta deca su ubijena samo zato što su Srbi. Ta deca su ubijena da bi se poslala poruka svim Srbima koji trenutno žive na Kosovu i Metohiji da moraju da odu i da pomirenje i onakvo multietničko društvo kakvom Rezolucija SB UN 1244 i svi mi težimo nisu mogući.

Ovaj masakr nije izolovani čin nasilja. Od dolaska međunarodnih mirovnih snaga na Kosovo i Metohiju, registrovano je 6013 napada na Srbe, njihovu kulturnu baštinu i njihova imanja. U tim napadima smrtno je stradala 1021 osoba srpske nacionalnosti. Srušene su 52 hrišćanske sakralne starine - među njima deset manastira i crkava i iz četrnaestog veka - a oštećeno je i oskrnavljeno još 55 novijih pravoslavnih bogomolja.

Srbija je čvrsto opredeljena da sarađuje sa međunarodnom zajednicom, ne samo po pitanju Kosova i Metohije, već i u vezi sa pitanjima koja se odnose na celi region. Na jugu Srbije, na primer, mi smo zajedničkim naporima izgradili model smirenja i pomirenja. Od trenutka kada sam postavljen na čelo Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju, trudili smo se da sa međunarodnom zajednicom i njenim institucijama u pokrajini uspostavimo partnerske odnose saradnje i pomirenja. Trudili smo se da pomognemo UNMIK-u i KFOR-u i nadali smo se da će i UNMIK i KFOR pomoći nama.

Najnovija eskalacija terorizma, ranjavanja i ubistva dece, pored zastrašivanja i progona preostalih Srba sa tog područja, predstavlja i upozorenje novom Specijalnom predstavniku Generalnog sekretara; da će svaka njegova odluka, koja nije u skladu sa očekivanjima albanskih ekstremista i terorista, rezultirati novim nasiljem i destabilizacijom ukupnih prilika na Kosovu i Metohiji.

Ovo strašno ubistvo navelo nas je da se zapitamo da li će dosadašnje zalaganje od strane međunarodne zajednice doneti uspeh i da li je uspeh uopste moguć. Da li su snage zla, snage nacionalizma, toliko snažne, isuviše snažne da bismo ih savladali. Cenim korake koje je Specijalni predstavnik Generalnog sekretara preduzeo imenovanjem specijalnog tužioca kako bi se počinioci ovog užasnog zločina izveli pred lice pravde i mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da mu u tome pomognemo. Međutim, u isto vreme, mi moramo da priznamo da ovakvi zločini nisu neuobičajeni. Oni su samo deo plana jednog broja Albanaca koji su odlučni u nameri da proteraju sve Srbe sa Kosova i Metohije i, naravno, obeshrabre izbeglice i interno raseljena lica koja žele da se vrate svojim domovima. Da bi završili etničko čišćenje pokrajine.

Da li preterujem? Ne. Albanski narod koji je izbegao sa Kosova i Metohije pred Miloševićevim režimom vraćen je u svoje domove munjevitom spasilačkom akcijom međunarodne zajednice. Vraćen je za nekoliko dana. Srbima koji su izbegli sa Kosova i Metohije, iz razloga bezbednosti, to jest nebezbednosti, savetuje se da ne dolaze kolektivno nego pojedinačno. Ako bi se sadašnjim tempom ostvarivao program povratka Srba i drugih nealbanaca u pokrajinu, bilo bi nam potrebno sto godina da taj proces okončamo.

Albanci koji su patili u vreme Miloševićeve vladavine i koji bi mogli da budu naši dobri sagovornici sada ćutke gledaju surove osvetničke akcije svojih ekstremnih sunarodnika.

Verujem da surovost i divljaštvo ne opravdavaju svi Albanci na Kosovu i Metohiji, a za dokaz uzimam sudbinu onih albanskih prvaka koji su neslaganje sa zločinom ovih godina platili svojim glavama. Jasno mi je, dakle, zašto albanska većina ćuti a zanemarljiva manjina, političari uglavnom, mlako osuđuje zločine vraćajući se ponovo na nekadašnje srpske krivice.

U tim nelepim okolnostima UNMIK i KFOR čine manje nego što mogu, ali ja pokušavam da razumem tu sporost međunarodnih predstavnika. Razumem i ne opravdavam.

Nedavno je ubijen jedan oficir UNMIK policije, a izvršeni su mnogi brutalni napadi na međunarodne predstavnike. Ako se pažljivo čita između redova, dobija se ova poruka upućena zvaničnicima međunarodne misije: "Pazite šta radite, mi vas gledamo, svako od vas može da bude sledeća žrtva". Tako su svi službenici civilne misije Ujedinjenih nacija i svi oficiri i vojnici međunarodnih snaga na Kosovu i Metohiji postali taoci albanskog ekstremizma i terorizma.

Ovaj ružni ishod mogao je da bude izbegnut da je međunarodna zajednica, odmah posle ratnih dejstava na Kosovu i Metohiji i posle bombardovanja Jugoslavije, sa istom strogošću osudila i srpske i albanske zločine. Ona se za sada odlučila da samo srpske počinioce zločina odvodi u Hag. Albanske ubice su ovim tiho amnestirane i pretvorene u nedodirljive osobe, u nacionalne heroje.

Mislim da je krajnje vreme da se i međunarodna zajednica najodgovornije zapita o sopstvenom učinku. Važno je i neophodno da nam svima, bez ikakvih predrasuda i straha, bude jasno da delovanje albanskih ekstremističkih i terorističkih grupa predstavlja glavnu pretnju stabilizaciji stanja na Kosovu i Metohiji, a time i u celom regionu.

Da li je međunarodna zajednica čvrsto opredeljena da bude pravedna, ma koliko je visoka cena koja mora da se plati da bi se to postiglo? Da li je odlučna da uspe na Kosovu i Metohiji ili ne?

Misija Ujedinjenih nacija, sa gospodinom Harijem Holkerijem na čelu, sada mora da uradi ono što nije uspela sa njegovim prethodnicima ili da prizna poraz. U ovom teškom poduhvatu, gospodin Holkeri može da računa na našu svesrdnu i iskrenu pomoć i podršku.

Ako želimo da uspemo, mi moramo da preduzmemo energične i odlučne korake koji će dovesti do ostvarivanja usvojenih standarda, potpunog i doslednog sprovođenja Rezolucije SBUN 1244, većeg napretka u vezi sa povratkom raseljenih, i bezbednosti i slobode kretanja za sve etničke zajednice.

Beograd i Vlada Republike Srbije su iskazali, i do sada, jasnu opredeljenost i maksimalno očekivanje na uspostavljanju i funkcionisanju multietničke zajednice na Kosovu i Metohiji, međutim kod nas je izražena opravdana bojazan da će albanski ekstremisti i teroristi na sve načine pokušati da spreče realizaciju ovih nastojanja. Srbija je sprovela sve mere na koje se obavezala, a u cilju uspešnog okončanja procesa stabilizacije prilika na Kosovu i Metohiji.

U cilju normalizacije stanja na Kosovu i Metohiji, neophodno je da se preduzmu sledeći hitni koraci kako bi se normalizovala situacija:

  1. Jasno isticanje odbrane cilja sopstvene - međunarodne misije kroz potpunu implemenataciju Rezolucije SB 1244, te izgradnju multietničke i tolerantne zajednice, sa solidnom ekonomskom bazom, u kojoj će uspešno funkcionisati privremene demokratske institucije.

  2. da implementacija rezolucije SB UN 1244 bude pođednaka prema svim stranama i svim etničkim grupama; ne sme biti u korist jedne strane ili etničke grupe, a na štetu druge etničke grupe.

  3. pripadnika međunarodnih bezbednosnih snaga, ukoliko ne može da bude povećan, ne sme da se dalje smanjuje. Međunarodne bezbednosne snage moraju da budu vidljive i strateški bolje raspoređene u pokrajini kako bi delovale preventivno. One moraju da budu reorganizovane kako bi se efikasno suprostavile albanskim terorističkim grupama podržanim od organizovanog kriminala.

  4. KFOR i UNMIK treba da obezbede potpunu zaštitu administrativne linije između centralne Srbije i Kosova i Metohije, sa strane Kosmeta, uz punu saradnju sa vojskom i policijom Srbije i Crne Gore.

  5. Predstavnici međunarodnih snaga bezbednosti moraju da preuzmu vodeću ulogu i budu efikasniji u istragama etnički motivisanih zločina kako bi se počinioci izveli pred lice pravde.

  6. UNMIK i KFOR treba da obezbede potpunu zaštitu svedoka u cilju svedočenja pred sudom protiv lica optuženih za zločine i organizovani kriminal. Neophodno je ohrabriti građane kako bi bez straha i etničke pristrasnosti svedočili protiv počinilaca zločina i kriminalaca.

  7. Neophodno je da se izvrsi temeljno i energično razoružanje svih stanovnika Kosova i Metohije.

  8. Obezbediti isti tretman svih zemalja prema organizaciji ANA koja je proglašena od SPSG za terorističku organizaciju. Nije dobra i opasna po život postaje terminološka i svaka druga razlika; da je za neke ANA oslobodilačka, a za neke teroristička organizacija. Neophodno je da bude na listi terorističkih organizacija sa punom primenom međunarodnih standarda u borbi protiv terorizma.

  9. S obzirom na zločine koje su počinili pojedini članovi Kosovskog zaštitnog korpusa, neophodno je da se sprovede temeljna istraga u ovoj organizaciji koja bi vodila njenom ukidanju. Njeni vodeći članovi se neprestano vezuju za mnogobrojne zločine, kao što su dizanje u vazduh železničkog mosta kod Zvečana i pomoć u oružanoj pobuni u Makedoniji. I samo njihovo postojanje predstavlja licemerje: s jedne strane se izražava žaljenje zbog smrti nedužnih Srba, a s druge strane ne postoji spremnost da se izvori ovih zločina saseku u korenu. Dok ova organizacija bude postojala, istinsko pomirenje neće biti moguće.

  10. Počinioci ratnih zločina moraju da budu optuženi od strane Krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i predati Hagu, bez obzira na funkcije na kojima se trenutno nalaze.

  11. U borbi protiv mnogobrojnih bezbednosnih problema, kao što su organizovani kriminal, terorizam, itd., bezbednosne snage na Kosovu i Metohiji moraju bliže da sarađuju sa ostalim snagama bezbednosti u regionu, a naročito sa bezbednosnim snagama Srbije i Crne Gore.

  12. Neprekidan rad sa albanskim političkim liderima kako bi isti svoju formalnu podršku povratku i demokratizaciji društva, vladavini prava i međuetničkom pomirenju pretočili u konkretno i iskreno pružanje svakog vida pomoći svim građanima Kosova i Metohije.

  13. Odgovarajuće mere moraju da budu preduzete protiv svih zvaničnika privremenih institucija lokalne samouprave, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, ukoliko ne pruže punu i javnu podršku gore navedenim merama.

  14. Preduzimanje odgovarajućih mera odgovornosti za međunarodne zvaničnike koji ne sprovode navedene mere u pogledu obračuna sa međuetničkim nasiljem, terorizmom i organizovanim kriminalom.

Za prethodno predložene mere, kao i standarde, neophodan je jasan plan postavljenih i merljivih zadataka i zaduženja sa nosiocima njihovog izvršenja. Neophodni su tačno određeni vremenski rokovi sa stalnim praćenjem realizacije uz objektivno ocenjivanje postignutih rezultata.

Ako međunarodna zajednica jednim oštrim i snažnim rezom ne odstrani uzroke nestabilnosti, ako njeni koraci budu mlitavi i beznačajni, snosiće istorijsku odgovornost za razmah fašizma u jednom delu Evrope i stvaranje nakazne, monoetničke albanske paradržave na teritoriji koja i po dokumentima Ujedinjenih nacija pripada Srbiji, odnosno Srbiji i Crnoj Gori. Biće to nasiljem odobreno nasilje.

Završavam priznanjem da nada u meni još nije umrla. Da jeste, ja bih Vam se, sasvim izvesno, obratio danas kao bivši predsednik Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju. Moja nada, na žalost, ne može da vrati u život decu ubijenu u Goraždevcu, niti može da osakaćenima pruži utehu. Ali jednu stvar može - da još izvesno vreme drži ona vrata dijaloga otvorenim.

Zahvaljujem Vam se na pažnji.



Copyright © 2001 - 2004 Kancelarija za saradnju sa medijima
Email: ooc@srbija.sr.gov.yu